Direktiva o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine (timeshare)

Od 4. do 6. travnja 2011. godine u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, zahvaljujući TAIEX-u, predstavljene su odredbe Direktive 2008/122/EZ o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni koja se primjenjuje umjesto Direktive 94/47/EZ.

"Timeshare" ili pravo na vremenski ograničenu uporabu nekretnine predstavlja dugogodišnji najam nekretnine (obično za odmor), i to na određeni dio godine. Svaki potrošač koji kupuje "timeshare" zapravo kupuje pravo na uporabu nekretnine u duljem razdoblju.

"Timeshare" do prije nekoliko godina nije imao nikakvu zakonsku podlogu, sada je reguliran Zakonom o zaštiti potrošača, pod glavom "X. Ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine". Odredbe navedene glave Zakona o zaštiti potrošača potrebno je uskladiti s novom Direktivom, a za čiju transpoziciju su zemlje članice Europske unije bile zadužene do 23. veljače 2011. godine.

Novine ove Direktive odnose se prvenstveno na vrijeme ugovaranja. Sukladno, novoj Direktivi umjesto dosadašnje tri godine ugovor se sklapa na minimalno jednu godinu. Pored ugovora o ograničenoj uporabi nekretnine, Direktiva se odnosi i na ugovor o dugoročnom proizvodu za odmor kojim potrošač stječe pravo na popuste ili druge pogodnosti vezane za smještaj, odvojeno ili zajedno s putovanjem ili drugim uslugama. Također, Direktivom su obuhvaćeni i ugovori o preprodaji kojim trgovac, za naknadu, pomaže potrošaču da proda ili kupi vremenski ograničenu uporabu nekretnine ili dugoročni proizvod za odmor te ugovori o razmjeni kojim se potrošač, uz plaćenu naknadu, uključuje u sustav razmjene koji mu omogućava pristup smještaju za noćenje ili drugim uslugama, u zamjenu za ustupanje privremenog uživanja u pravima koja proizlaze iz potrošačevog ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine drugim osobama. Dakle, ova Direktiva za razliku od prethodne nije vezana samo uz nepokretnu imovinu, već se primjenjuje na sve objekte koje pružaju usluge noćenja, tako npr. brodovi za krstarenje te drugi brodovi koji nude uslugu noćenja.

Bitna je novina ove Direktive da se vremenski ograničena uporaba nekretnine ili dugoročni proizvod za odmor ne smije reklamirati ili prodavati kao investicija.

U navedenoj Direktivi ojačana su prava potrošača budući Direktiva propisujeobvezu trgovca da potrošaču besplatno pruži detaljne predugovorne informacije, na papiru ili drugom trajnom mediju koji je lako dostupan potrošaču. Ukoliko potrošač odustane od ugovora ne snosi nikakve troškove niti je dužan platiti vrijednost koja odgovara usluzi koja je mogla biti izvršena prije odustajanja.

Konzultantice iz Latvije prenjele su svoja iskustva iz ovog područja, te način kako su implementirale ovu Direktivu.

  • Kodeks EU o pravima na Internetu
  • Prečac kroz rokove
  • Potrošači - upoznajte svoja prava
  • Vodič kroz nacionalni program zaštite potrošača 2013.-2016.