ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA

Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 79/09. od 8. srpnja 2009. godine, te je stupio na snagu dana 16. srpnja 2007. godine. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača unaprijedit će se postojeća zaštita potrošača u Republici Hrvatskoj, čime će se stvoriti povoljniji uvjeti za daljnje izgrađivanje sustava zaštite potrošača. Time će se potrošačima u Republici Hrvatskoj pružiti visoka razina zaštite njihovih prava,te će se na taj način osigurati jednaka pravna zaštita koju uživaju i potrošači u Europskoj uniji.

Novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 105/07, 79/09) donesen je u cilju uspostave kvalitetnijeg sustava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, poput onih u državama članicama Europske unije, a kako bi se zaštitila gospodarski slabija strana u poslovnim transakcijama na tržištu a to su potrošači.

Ovim se Zakonom nacionalno zakonodavstvo dodatno usklađuje s pravnom stečevinom iz područja zaštita potrošača, a istovremeno se aktiviraju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine koje se odnose na nepoštenu poslovnu praksu i kolektivnu zaštitu potrošača.

Donesenim zakonom aktivira se institut kolektivne zaštite potrošača kao učinkovit mehanizam zaštite kolektivnih interesa potrošača u postupku pred trgovačkim sudom.

Ovaj će institut omogućati pojedinim osobama koje imaju opravdani interes kolektivne zaštite potrošača, (primjerice udruge za zaštitu potrošača) da, u svoje ime, a u interesu svih potrošača podizanje tužbe protiv onih trgovaca ili njihovih udruženja a čije je postupanje u suprotnosti s propisima zaštite potrošača.

Glavnu novost predstavlja djelovanje presude erga omnes (prema svima), odnosno presudom protiv određenog trgovca ili skupine trgovaca u korist jednog potrošača od neprimjerenog djelovanja trgovca štite se svi potrošači, a tom se trgovcu, odnosno skupini trgovaca nalaže zabrana takvog djelovanja prema svim potrošačima na tržištu.

Potrebno je naglasiti da su predviđena dva instrumenata prije pokretanja ove tužbe, i to prethodno pisano upozorenje trgovcu da će se ukoliko u roku od 14 dana ne prekine s nedopuštenim ponašanjem, protiv njega pokrenuti postupak od strane ovlaštenih osoba.

Isto tako, predviđeno je da prije pokretanja ovog postupka, stranke mogu pokrenuti postupak mirenja pred nekim od centara za mirenje.

Ukoliko se spor ne bude mogao riješiti korištenjem naprijed navedenih instrumenata, tada će se pokrenuti postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Na taj način, nema potrebe za pokretanjem skupih i dugotrajnih sudskih postupaka.

Takva praksa ide u korist kako potrošačima, tako i trgovcima.

Iako je Zakonom predviđeno podnošenje ovakvih tužbi, potrebno je više raditi na podizanju svijesti trgovaca o zaštiti potrošača kao i njihovoj odgovornosti za djelovanje na tržištu, a što ide u prilog potrošača.

Naravno, ukoliko pojedini trgovci, iako prethodno upozoreni, i dalje svjesno krše potrošačka prava, protiv njih se mora pokrenuti ovakav postupak.

Nadalje, ovim se Zakonom aktiviraju i odredbe Zakona kojima se uređuje nepoštena poslovna praksa.

Naime, u trenutku donošenja Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi bila je potpuno nova i kao takva nije bila implementirana u većini država članica Europske unije.

Slijedom toga, struka je smatrala da bi navedene odredbe Zakona bilo potrebno odgoditi do prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, a kako bi se, u međuvremenu, stvorila određena sudska praksa u ovom području, radi boljeg razumijevanja vrlo zahtjevne problematike.

Obzirom da zaštita potrošača predstavlja izuzetno dinamično područje, a uslijed sve jače konkurencije na tržištu, postupci pojedinih trgovaca poprimaju obilježja nepoštene poslovne prakse, ukazala se potreba za aktiviranjem predmetnih odredbi Zakona, a kako bi se mogla sankcionirati ovakva ponašanja pojedinih trgovaca.

Vezano uz isticanje cijena, ovim je Zakonom propisano donošenje Pravilnika kojim će se propisati način isticanja maloprodajnih cijena i cijena za jedinicu mjere.

Nadalje, odredit će se liste proizvoda na kojima zbog njihove prirode nije moguće istaknuti cijenu na samom proizvodu, te popis proizvoda za koje trgovci moraju, uz maloprodajnu cijenu, istaknuti i cijenu za jedinicu mjere proizvoda.

Time će se omogućiti bolja informiranost potrošača, na način da jednostavnom metodom usporedbe cijena dobiju informaciju temeljem koje će donijeti odluku o kupnji.

Ovim su Zakonom izmijenjene i odredbe kojima se uređuje obavijest o proizvodu.

Tako je propisano da ukoliko označavanje pojedinih proizvoda uređuje poseban propis usklađen s pravilima Europske zajednice, obavijest o proizvodu za te proizvode sadrži podatke određene tim posebnim propisima, .primjerice Pravilnik o označavanju, prezentiranju i reklamiranju hrane, Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti igračaka, Pravilnik o sirovinskom sastavu, nazivima i označavanju tekstila i slično.

Kod ostalih proizvoda, za koje obavijest o proizvodu nije uređena posebnim propisom, trgovac je dužan istaknuti podatke koji se ovisno o kontekstu i okolnostima slučaja, u skladu s odredbama članka 111. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača, smatraju bitnim za prosječnog potrošača kako bi mogao donijeti odluku o kupnji.

Odredbama članaka 107. do 115. Zakona o zaštiti potrošača uređena je nepoštena poslovna praksa, a koja obuhvaća zavaravajuću i agresivnu poslovnu praksu.

Sukladnu odredbama članka 111. Zakona o zaštiti potrošača kojima su uređena zavaravajuća propuštanja od strane trgovaca, u slučajevima poziva na kupnju, ako to već nije razvidno iz konteksta, trgovac mora pružiti potrošaču sve bitne informacije o proizvodu (primjerice osnovna obilježja proizvoda, sjedište i identitet trgovca), a kako bi potrošač mogao donijeti odluku o kupnji.

Nadalje, obavijest o proizvodu mora sadržavati i oznaku zemlje podrijetla.

Iako takva odredba nije prisutna u zakonodavstvima država članica Europske unije,

Republici Hrvatskoj je u vrlo intezivnoj komunikaciji sa predstavnicima Europske komisije uspjelo, do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, zadržati obvezu isticanja zemlje podrijetla u obavijesti o proizvodu kako bi potrošači u Republici Hrvatskoj imali što jasniju predodžbu o podrijetlu proizvoda,.

Radi postizanja usklađenosti sa zahtjevima Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te ispunjavanje odgovarajućih obveza (mjerila za zatvaranje) u sklopu pristupnih pregovora s Europskom unijom o poglavlju 1. Sloboda kretanja roba, danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, isticanje zemlje podrijetla bit će dobrovoljno, a podaci o obavijesti o proizvodu moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom ili nekim drugim jezikom, znakovima, simbolima ili piktogramima lako razumljivim potrošaču.

U odnosu na članak 147. važećeg Zakona kojim je inspektor nakon izvršenog nadzora I utvrđivanja povreda odredaba važećeg Zakona imao mogućnost izdavanja rješenja I omogućavanja trgovcu da u roku od osam dana ispravi nedostatak, uočena je sve raširenija pojava od strane pojedinih trgovaca čak i namjernog izigravanja ovakvih zakonskih odredaba i korištenja ove pogodnosti nesankcioniranja, a što je u konačnom nepovoljno utjecalo na adekvatnu zaštitu prava potrošača.

Slijedom toga predložena je izmjena na način da se trgovac koji odmah ispravi nedostatak samo prvi put ne sankcionira, a kod svakog slijedećeg prekršaja inspektor ga mora kazniti.

Ovo se odnosi na prekršaje manjeg gospodarskog značaja, primjerice ukoliko nije trgovac jasno, vidljivo i čitljivo istaknuo prodajne uvjete, ukoliko nije sukladno odredbama Zakona istaknuo cijenu.

Naime, ovdje se polazi od stajališta pojačane prevencije, samo za one trgovce koji zbog svoje needuciranosti krše zakonske odredbe i pruža im se prilika da nedostatak isprave. Sankcionira ih se tek u ponovljenim prekršajima, a za one trgovce koji namjerno krše zakonske obveze, predviđene su restriktivne kazne.

Sve se ovo provodi u cilju da se u Republici Hrvatskoj uspostavi kvalitetan sustav zaštite potrošača te da se isti približi standardima kakvi postoje u državama članicama Europske unije, a kako bi se zaštitila gospodarski slabija strana u poslovnim transakcijama na tržištu - potrošači.

Republika Hrvatska boljom pravnom uređenosti svih gospodarskih područja, uključujući i područje zaštite potrošača, nastoji postići primjerenu zaštitu svih sudionika na tržištu.

Stoga je jedna od osnovnih zadaća na ovom području stvaranje ravnoteže između poduzetnika i potrošača, odnosno između trgovaca i potrošača na tržištu proizvoda i usluga. Odgovarajuća pravna uređenost i podizanje razine javne svijesti o pravima potrošača predstavljaju veliko jamstvo za ostvarivanje boljih gospodarskih učinaka i cjelokupnog razvoja gospodarstva.

  • Kodeks EU o pravima na Internetu
  • Prečac kroz rokove
  • Potrošači - upoznajte svoja prava
  • Vodič kroz nacionalni program zaštite potrošača 2013.-2016.