Novi zakon o zaštiti potrošača

Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 13. srpnja 2007. godine donio Zakon o zaštiti potrošača, koji je objavljen u službenom glasilu u Republici Hrvatskoj "Narodne novine", broj 79/07. od 30. srpnja 2007. godine, te je stupio na snagu osmog dana od objave, odonosno, dana 7. kolovoza 2007. godine. Danom stupanja na snagu novog Zakona o zaštiti potrošača, prestao je važiti raniji Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) Republika Hrvatska se zalaže za djelotvornu zaštitu potrošača jer je zaštita potrošača osnovna stečevina civilizacijskoga, demokratskog društva i u funkciji je osiguranja kvalitete života svih svojih građana te stvaranja ravnoteže između interesa gospodarskih subjekata i potrošača na tržištu.

Kratki osvrt uz donošenje novoga Zakona o zaštiti potrošača

Zaštita potrošača je neupitno javni interes i bitan segment razvoja funkcionalnog tržišnog gospodarstva. Zbog uređenja odnosa unutar ovog važnog područja donesen je 2003. godine i prvi Zakon o zaštiti potrošača,  kojim je Republika Hrvatska započela postupak stvaranja pravnog temelja koji svim građanima, kao potrošačima osigurava primjerenu zaštitu njihovih prava.

Zbog dinamičnosti ovog područja i brzih promjena na tržištu, zakonski okvir zaštite potrošača potrebno je stalno dograđivati u cilju postizanja visoke i primjerene razine zaštite potrošača. Upravo je to i  bio razlog da se pristupi izradi novog Zakona o zaštiti potrošača kojeg je Vlada Republike Hrvatske usvojila na sjednici 21. prosinca 2006. godine i uputila u redovnu proceduru Hrvatskoga sabora.

U odnosu na dosadašnji Zakon, u novom je učinjeno niz poboljšanja u zakonskom tekstu, te je nomotehnički dorađen zakonski izričaj u cilju boljeg razumijevanja odredbi za njihovo lakše provođenje i unapređenje zaštite potrošača a istovremeno i usklađivanja propisa pravne stečevine Europske unije, posebno odredbama direktiva koje zahtijevaju maksimalno usklađivanje.

S obzirom na širinu područja zaštite potrošača, ovaj Zakon valja promatrati kao jedan opći propis na području zaštite potrošača, kojim je utvrđen okvir sustava zaštite potrošača.

Pri izradi predmetnog Zakona vodilo se računa o obvezi koju je Republika Hrvatska preuzela tijekom postupka pregovora za pridruživanje Europskoj uniji o usklađenju zakonodavstva u ovom području sa tri direktive koje do sada nisu bile implementirane u nacionalno zakonodavstvo, a radi se o:

-         odredbama Direktive koje se odnose na prodaju potrošačima financijskih usluga na daljinu,

-         odredbama Direktive o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača,

-         odredbama Direktive u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima trgovaca prema potrošačima.

S tim u svezi, slijedeći bitan razlog donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača je daljnje usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa dodatnih sedam direktiva, koje su već dio hrvatskog zakonodavsta, i to u dijelu gdje su utvrđene pravne praznine, kao na primjer Direktiva o potrošačkim kreditima, Direktiva o isticanju cijena, Direktiva o prodaji na daljinu.

Nadalje, poboljšane su i odredbe kod kojih su primjećene određene poteškoće u primjeni

Tako je stari Zakon predviđao da se cijena mora istaknuti na svakom proizvodu, odnosno ambalaži i na prodajnom mjestu proizvoda, što je izazvalo određene poteškoće vezano uz prirodu proizvoda (čavlići, zamrznuti proizvodi, metražna roba, tekstilni proizvodi i slično). Novo rješenje predviđa obvezu trgovca da cijenu istakne jasno, vidljivo i čitljivo na poizvodu, odnosno ambalaži ili na prodajnom mjestu proizvoda, (Directive 98/6/EC of the European Parliament and of the Council of 16 February 1998 on consumer protection in the indication of the prices of products offered to consumers).

Novina je i da se cijena mora istakunuti na način da ne oštećuje proizvod.

Nadalje, što se deklaracije tiče, odredbama novog Zakona propisani su osnovni podaci koje mora sadržavati deklaracija za proizvode (naziv i sjedište proizvođača, datum proizvodnje i rok uporabe, zemlju podrijetla te tip i model proizvoda, ako je to bitno obilježje proizvoda). Posebno želimo naglasiti da se novim Zakonom uvodi novi termin za deklaraciju - "obavijest o proizvodu", a na taj način se usklađujemo sa nazivljem koje se koristi u zakonodavstvu Europske unije. Naime, naziv "deklaracija? upotrebljava se za dokument "declaration of conformity? (naziv na hrvatskom "izjava o sukladnosti?) kojom proizvođač preuzima odgovornost za proizvod i izjavljuje da je proizvod sukladan zahtjevima koji su za taj proizvod utvrđeni (tehnički zahtjevi za proizvod). Uporaba termina "deklaracija? za drugu vrstu dokumenta može stvoriti zabunu kod potrošača.

Poboljšane su i odredbe koje se odnose na korištenje javnih usluga na način da se potrošaču koji u sudskom postupku osporava račun davatelja javnih usluga, ne može obustaviti davanje usluge do okončanja sudskog postupka, ako sve sljedeće nesporne račune uredno podmiruje.

U Zakon o zaštiti potrošača unesene su nove odredbe za koje se pokazala potreba temeljem učestalih upita potrošača, udruga za zaštitu potrošača, trgovaca i njihovih komorskih i interesnih udruženja.

Odredbe o rasprodaji su se proširile na način da uključuju i snjiženja i akcijsku prodaju, u smislu da takvi proizvodi moraju biti označeni cijenom prije i nakon sniženja te da ih trgovac fizički mora odvojiti od ostalih proizvoda.

Osim toga, novim Zakonom obvezuju se trgovci da potrošačima omoguće podnošenje pisanih prigovora, bilo u prodajnom prostoru ili putem pošte, telefaks uređaja ili elektroničke pošte te na koje trgovci moraju odgovoriti potrošaču najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimljenog prigovora. 

U cilju što učinkovitije zaštite potrošača, novim Zakonom pojačana je uloga i nadležnost Državnog inspektorata i nadležnih inspektora ministarstava u nadzoru provedbe ovoga Zakona te su povećene kazne u slučaju prekršaja.

Novim Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore, Centrom za mirenje Hrvatske obrtničke komore i Centrom za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca kao i pred Sudom časti Hrvatske gospodarske komore i Sudom časti Hrvatske obrtničke komore.  Mirenje se provodi sukladno pravilnicima o mirenju navedenih tijela.

Naime, sustavi izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova razvijeni su širom Europe kako bi pomogli građanima koji vode potrošačke sporove, a koji nisu mogli postići sporazum izravno s trgovcem. Prednost je alternativnog rješavanja potrošačkih sporova u tome što je fleksibilniji od upućivanja tužbe na sud i što u mnogim slučajevima može bolje udovoljiti potrebama i potrošača i profesionalaca. U usporedbi sa sudstvom, ovi su sustavi jeftiniji, brži i neslužbeniji, što znači da su pogodno sredstvo potrošačima koji traže pravnu zaštitu, a u isto vrijeme velikim dijelom rasterećuju redovite sudove.

Zaključno, novi Zakon o zaštiti potrošača uspostavlja još kvalitetniji sustav zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj u odnosu na dosadašnji, sukladan standardima  kakvi postoje u državama članicama Europske unije, a kako bi se zaštitila gospodarski slabija strana - potrošači u poslovnim transakcijama na tržištu.

Zakon o zaštiti potrošača NN 79/07 

  • Kodeks EU o pravima na Internetu
  • Prečac kroz rokove
  • Potrošači - upoznajte svoja prava
  • Vodič kroz nacionalni program zaštite potrošača 2013.-2016.